Louis Pasteur, francuski mikrobiolog i kemičar, poznat je po razvoju cjepiva protiv bjesnoće, antraksa i crvenog vjetra. Međutim, njegov doprinos ide dalje od toga; zahvaljujući njemu, danas imamo pivo s duljim rokom trajanja.
Godine 1854. Pasteur je postao profesor kemije i dekan na Sveučilištu u Lilleu. Tamo je istraživao probleme u proizvodnji alkohola, razvijajući svoje teorije o mikrobima kroz eksperimente. Dokazao je da organizmi poput bakterija uzrokuju kvarenje piva i mlijeka.
Pasteur je došao na ideju da se bakterije mogu ukloniti zagrijavanjem tekućine do određene temperature, a zatim hlađenjem. Prvi test ovog procesa proveo je 20. travnja 1862. godine. Danas je taj proces poznat kao pasterizacija.
U Pasteurovo vrijeme, pasterizacija je bila izvrsna metoda jer je sterilizirala proizvode namijenjene dugotrajnom skladištenju, masovnoj distribuciji i potrošnji. Međutim, s razvojem tehnologije, mnoge suvremene pivovare sve češće pribjegavaju proizvodnji nepasteriziranog piva.
Razlog tome je što se pivovare dodatno trude sterilizirati cijeli proizvodni proces i održavati sanitarne standarde na visokoj razini. Hlađenje više nije problem u proizvodnji ili distribuciji piva, pa nema bojazni da će se nepasterizirano pivo pokvariti prije nego što stigne do potrošača.
Ljubitelji nepasteriziranih piva tvrde da ovaj način proizvodnje daje pivu pun i slatkast okus, za razliku od pasteriziranih piva kojima je, prema mnogima, “ubijen” okus zbog filtriranja.
Dakle, dilema ostaje: pasterizirano ili nepasterizirano pivo? Odgovor ovisi o osobnim preferencijama i ukusu svakog pojedinca.
