Najstariji poznati recept za pivo potječe iz drevne Mezopotamije, oko 1800. godine prije nove ere. Ovaj recept nije zapisan na pergamentu ili papiru, već je uklesan na glinenim pločicama na klinastom pismu, što ga čini pravim povijesnim artefaktom. Poznat kao “Himna Ninkasi”, ovaj zapis nije samo tehnički recept, već i pjesma posvećena božici piva, Ninkasi.
Kako je izgledala proizvodnja piva u drevnoj Mezopotamiji?
Proizvodnja piva u to vrijeme temeljila se na fermentaciji kruha napravljenog od ječma. Kruh bi se potapao u vodu, gdje bi se prirodno aktivirala fermentacija uz pomoć divljih kvasaca. Proces nije uključivao hmelj, koji se u proizvodnji piva počeo koristiti tek tisućama godina kasnije.
Ninkasi, božica kojoj je recept posvećen, bila je simbol obilja i uživanja u piću koje je igralo važnu ulogu u svakodnevnom životu ljudi tog vremena. Pivo nije bilo samo piće; smatralo se darom bogova i često se koristilo u religijskim obredima i društvenim okupljanjima.
Utjecaj na današnju pivsku kulturu
Ovaj drevni recept ukazuje na to koliko je pivo ukorijenjeno u ljudskoj povijesti. Iako se metode i sastojci značajno promijenili, osnovna ideja fermentacije ječma ostala je ista. Drevni recepti poput Himne Ninkasi inspiracija su mnogim modernim zanatskim pivovarama koje pokušavaju rekreirati tradicionalne metode proizvodnje.
Ova priča o najstarijem receptu za pivo odražava ne samo tehničke inovacije drevnih ljudi, već i kulturni značaj piva kao pića koje povezuje zajednice kroz povijest.
